Brojač pregleda stranica: 14728

Nastanak DVD Kalinovac

17. lipnja 1894. godine 33 kalinovčana vođeni učiteljem Josipom Doganom osnovali su Dobrovoljno vatrogasno društvo. U mjestu s mnoštvom slamnatih krovova, čestih požara; velikih i malih bilo je zaista nužno. Naša župna kronika bilježi najveće požare u mjestu prije osnivanja Društva. Najveći požar zbio se je 1780. u najsvetijoj noći Gospodinova uskrsnuća. Naime, tradicija je bila: odnošenje blagoslovljene vatre na gubi u svoje domove. Na žici bi se upalila guba suha gljiva na vatri koju se svećenik u ono vrijeme blagoslivljao na Veliku subotu ujutro. Nepažnjom, ova guba je zaiskrila i upalila jednu kuću no pošto je puhao snažan vjetar izgorjela je cijela jedna ulica. Kuće su tada bile drvene i pokrivene slamom pa je tragedija bila tim veća. I danas taj dio Kalinovca zovemo Pogorelec. Požar 1888. u kojem su izgorjeli vojni gospodarski objekti Štacije skrivio je zapravo župnik Alojzije Boroša. 1884. Godine unajmljena je zgrada Vojne postaje Štacija za župni stan. Sa zgradom župnik je dobio na korištenje i pripadajuće gospodarske objekte uz koje je dao dograditi drvenu sobicu za družinu. Naredivši slugi Lovri da upali peć u neprimjerenom prostoru za stanovanje indirektno je izazvao veliki požar u kome je ta drvena prostorija planula i zapalila sve gospodarske objekte koje je bila vojska sagradila. Sluga Lovro kažnjen je batinama i zatvorom, a župnik globom koju nikad nije platio; radije je otišao iz Župe u Dubicu, a novcem koji je kardinal Mihalović dao kao kolator za gradnju novog farofa morao je državi natrag osposobiti i nanovo sagraditi izgorjele štale. Osim ova dva požara velikog obima bilo je i manjih, pa je 1889. grom upalio kuću obitelji Cvrk, a 10. kolovoza 1892. u blizini crkve, također od groma upalile su se kuće obitelji M. Krnjaka i I. Aurera. Čak je i župna crkva bila u pogibelji. 13. Veljače 1894. izgorjele su kuće obitelji Gračan i Kirin u Kutu. Kad je 4. rujna 1889. na mjestu porušene kapele svetoga Luke blagoslovljen križ ne njega je postavljena i slika svetoga Florijana naslikana na metalnoj podlozi. Slika se i danas čuva u našoj crkvi. Satnik u Zagrebu Petar Matica, poručnik Mato Bazijanec i poručnik u Temišvaru Đuro Janković sakupili su potreban novac kojim je majstor B. Škerda iz Brna u svojoj radionici iz izvrsnog češkog stakla izradio prelijepi vitraž s likom svetoga Florijana. Vitraž je ugrađen u neogotički prozor 1909. godine na sjeverni zid, upravo na strani gdje je Pogorelec. U čast svetoga Florijana trebala je biti sagrađena i kapelica na Ledinama. Već su bila sakupljena i neka financijska sredstva, 1937. u Zagrebu je kupljen i drveni kip svetoga Florijana, no nesloga nigdje nije graditelj, pa tako ni u ovom slučaju. Svakako mjesto nije utjecalo na ishod već privatna problematika – spor preč. gosp. Jurja Kranjčeva i Bolte Petrokovoga kao glavnog organizatora gradnje. Novac je dat za druge svrhe, kip postavljen u župnu crkvu, a ideja o gradnji kapelica pala u zaborav. Iako sveti Florijan nije dobio svoj krov, on je štitio i dalje štiti našu Župu, pa tako ne bilježimo više onakve požare s kakvima su se susretali naši stari.