„Od susreta se živi. Od nekih čak čitav život. Ima susreta koji ostavljaju dubok trag. I taj trag traje. Može trajati čitav život…”
Te su nas misli pratile na II. književnoj večeri u spomen na Ivana Goluba, posvećenoj dvojici velikana našega zavičaja – Ivanu Golubu i Ivanu Lackoviću Croati.
Dva velika, ali izuzetno mirna i skromna čovjeka, dva različita stvaralačka puta, a toliko toga što ih povezuje. Zajedničko rodno mjesto, ljubav prema zavičaju i prijateljstvo koje je ostavilo trag mnogo širi od granica našega Kalinovca.
Posebnu toplinu večeri dale su Mirjana Bazijanec i Anica Jakelić, koje su s nama podijelile svoja sjećanja na dvojicu naših zemljaka. Njihove osobne uspomene približile su nam Ivana Goluba i Ivana Lackovića Croatu ne samo kao velikane hrvatske kulture nego i kao ljude koji su živjeli, stvarali, susretali se i ostavljali trag u životima drugih. Hvala im što su dio tih dragocjenih uspomena podijelile s nama.
Kroz bogat glazbeno-književno-likovni-kazališni program prisjetili smo se njihovih života i djela, ali i onoga najvrjednijeg što ostaje među ljudima – blizine, susreta i prijateljstva.
Posebno su nas dirnuli naši najmlađi čuvari baštine, učenici Osnovne škole Ivan Lacković Croata i članovi male dramske skupine Kulturne udruge Tomislav Franjić. Nadahnuti pjesmama Ivana Goluba, stvarali su likovne radove u tehnici po kojoj je prepoznatljiv Ivan Lacković Croata, a Golubove su stihove oživjeli svojim recitacijama u predstavi “V srcu KAJ”.
Svoj su doprinos večeri dali i Kulturna udruga Tomislav Franjić i glazbeni sastav Gorbonuk podsjetivši nas koliko se ljepote rađa kada se ljudi okupe oko onoga što vole.
A negdje u srcu ove večeri odzvanjali su i stihovi Ivana Goluba:
„Daj mi da vidim čovjeka kraj sebe…”
Možda upravo u tim riječima leži smisao svega što smo te večeri dijelili. Vidjeti čovjeka kraj sebe. Prepoznati njegovu vrijednost. Sačuvati uspomenu. Pružiti ruku. I nastaviti tamo gdje su oni stali – čuvajući ono što su nam ostavili.
Hvala svima koji su bili dio ove večeri, svima koji su svojim glasom, pjesmom, slikom, glazbom i prisutnošću pomogli da uspomena na naša dva Ivana nastavi živjeti. Jer neke susrete ne mjerimo satima. Mjerimo ih tragom koji ostave u nama. A trag Ivana Goluba i Ivana Lackovića Croate ostaje u našem zavičaju, u njegovim ljudima i u svima koji će tek doći.
Dva Ivana. Jedno rodno mjesto. I ljubav prema zavičaju koja nas i danas okuplja.
Tekst: Zavičajna udruga Ivan Golub
